Here's a lullaby to close your eyes

Mrzim biti pametna. Ne. Mrzim kad to isto ne mogu da budem u ovakvim situacijama. Kad sam.. kako se ono kaze ‘Laički’.
Mrzim kad sam bespomocna. Kao najkompletniji magarac.

Mrzim kad ne mogu sad izlijeciti rijecima. Ako sutim, ispast cu djubre. Ako kazem, ispast cu DZubre.
Djelima nece niko.
Osim Onog gore.
incizivno.
Raspada se.
A ide dalje.. odlaze i dolaze…
Ne mogu ni da izgovorim svoju najdrazu utjesnu ‘Proci ce…’
Jer.. strah me da prodje.
Jer… Sve ce se promijeniti ako prodje.

 

I onda on kaze.. ‘proci ce’.


 

i kako to nekome objasniti?

Stavi ruku u vatru.


 


 

 

 

07.12.2008.

I onda ce se istopiti kamen u grlu i sve ce biti okej.

.. Ili ipak nece? Mozda je rijec i suvisna. Makar bila u jednini. Jedna jedina. Jer ti ostajes ti ja ostajem ja. Ti tu, ja tu. Ja ovdje ostajem. Ti tamo. Sutra si malo dalje od tamo, u novom si tamo. Na novom tamo. Ja sam vec na novom Ovdje. I? Nema jednog slova. Dvoje ostaju eterirani, mada zauvijek ne postoji. Nikakva estrapada, nismo zivotinje. Gori smo.
Uostalom, i da je bude.
Who cares?
Niko.

Komentariši